Hvala Ti dragi Bože, na našem čudesnom borcu Antonu.
Kakav je to čudesan borac?
Antonova borba za život počinjem s njegovim prvim udahom. Beba je, ne zna pričati, ne zna hodati, ali zato zna se već lavovski boriti, to srce, ta snaga, ta volja za život, i jednostavno odustajanje u njegovim malim očima i njegovom velikom srcu nije ni opcija, jer te oči male sjajne kad Vas pogledaju shvatite da je nebo granica i da je sve moguće.
Naš Anton kad se rodio, rekli su nam da ima vacterl asocijaciju, ispočetka nama nepoznate riječi, nepoznate dijagnoze jer se prvi puta susrećemo s time. Javlja se strah, ali istovremeno ljubav i vjera, dva najjača temelja koja Vam ne daju da pokleknete. U tim trenucima kao majka, kao otac, kao da se momentalno transformiraš i gotovo vojnički od toga trenutka pristupaš samo s jednim ciljem da moraš učiniti sve da mom djetetu, mom čudesnom borcu bude bolje. U tom trenutku što si mislio da je slabost postaje neiscrpna snaga. Svaka pomisao, svaki pogled na mog čudesnog borca Antona izaziva divljenje, ljubav, ponos, jer mi je život pokazao kako naizgled tako malo, krhko tijelo u stvarnosti ima snagu i jačinu diva, i tada sam shvatila koliko sam neisrcpno sretna i blagoslovljena, što sam baš ja majka, što sam baš ja otac, moga čudesnog borca Antona.
Da, borba je, ali je naša.
Da, strah me, ali ljubav je jača.
Da, ponekad neizvjesnost nastupa, ali vjera otklanja.
Da, umoran si, ali si sretan.
i
Ne, nije teško!
jer moj čudesan borac Anton je moj uzor, moja vječna inspiracija koja me je naučila da je u životu sve moguće kad vjeruješ u sebe, i da nikad ne smiješ odustati. Hvala Ti moj Antone, što si pomaknuo granice i što si nas na tom životnom putu učinio boljim i sretnijim osobama.
Hvala Ti Antone na tvojoj neizmjernoj volji i snazi radi koje smo zajedno uspjeli.
Zato dragi naši roditelji, razumijem, i mogu samo reći sve će biti u redu, a upravo taj odgovor nam svaki dan daju naši čudesni borci koji od svog prvog udaha pa sve do danas nisu odustali, vjerovali su u nas i u konačnici oni su naša snaga, kao što smo mi njihova.
Isto tako ne postoji ta riječ koja bi dovoljno opisala istinsku zahvalu svim doktorima, osobito našem prof. Baltazaru, koji je po neznam koji put svojim znanjem, radom i srcem pokazao da nemoguće postaje moguće.
I za kraj, ja sam samo sretna i zahvalna mama, ja sam samo sretan i zahvalan tata, što smo dobili našeg čudesnog borca Antona koji nam je pokazao i koji nas je naučio da u svakome od nas postoji takva neizmjerna ljubav, takva neizmjerna vjera i takva neizmjerna snaga koja pobjeđuje sve izazove, pa tako dragi moj čitatelju to postoji i u tebi, i nemoj to zaboravit.
Hvala ti Antone što postojiš, Ti si naš blagoslov!
Hvala Ti Antone za snagu vjere, ljubavi i obitelj!
Tvoja ponosna mama i tvoj ponosni tata,
Ana-Maria & Ivan Bogović